Pinokio lektira

Kratak sadržaj

Stolar, meštar Antonio, zvani Trešnjić, našao je komad drveta od kojeg je htio napraviti stolić. Ali, kada je htio zamahnuti sjekirom i presjeći drvo, začuo je slabašni glasić koji ga je molio da ga ne udari jako. Majstor je bio zbunjen, ali nije mogao odrediti odakle dolazi taj glas pa je zaključio da ga je umislio i vratio se poslu. Kad je presjekao drvo, začuo se isti glasić koji je vikao da ga je ozlijedio. Opet je zaključio da je to umislio, ali kad se glas začuo i treći put više se nije mogao pretvarati.

U tom trenutku, meštra posjeti starac Đepeto, kojeg su djeca u susjedstvu zvali Palentica zbog njegove žute vlasulje, a to ga je jako ljutilo. Obavijestio je meštra Antonia da je odlučio napraviti čudesnog drvenog lutka koji bi znao plesati, mačevati se i prevrtati u zraku te je došao zamoliti meštra za komad drveta da bi to mogao učiniti. Odmah se začuje glas koji je rekao “Odlično, Palentica”, pa se Đepeto naljutio misleći da mu se to meštar ruga. Njih dvojica se potuku, ali odmah se i pomire te odluče zauvijek ostati prijatelji. Meštar mu je namijenio upravo taj neobični komad drveta koji je našao, ali drvo krene udarati Đepeta po cjevanicama i on se opet naljuti na meštra misleći da je on kriv za to. Ubrzo su se opet pomirili.

Đepeto se vratio u svoju skromnu kućicu i krenuo izrađivati lutka. Odlučio ga je nazvati Pinokio. Kad je lutku napravio oči iznenadio se kad je vidio da te oči gledaju u njega i pomiču se. Kad je izradio nos, nastavio je sve više rasti, a kad je završio usta, ona su mu se smijala i rugala. Čimje dobio noge, lutak se dao u bijeg ulicom, sve dok ga oružnik nije uhvatio. Međutim, pustio je Pinokija na slobodu, a Đepeta uhitio jer su ljudi na ulici mislili da je nasilnik i da će tući Pinokija.

Za to vrijeme Pinokio se vratio kući i tamo sreo Zrikavca koji ga obavijesti da on tu živi već više od stotinu godina te savjetuje Pinokija da bi trebao slušati roditelja. Međutim, Pinokio želi pobjeći jer ne želi ići u školu, nego želi jesti, spavati i zabavljati se cijelo vrijeme. Do večeri je Pinokio bio jako gladan, ali nije imao ništa za jesti pa je pomislio kako bi bilo bolje da je slušao oca i da nije bježao od kuće. U tom trenutku pronađe jaje i kad ga je htio ispeći na tavici, iz jajeta ispadne pile koje mu se zahvali što ga je oslobodio i ode kroz prozor. Pinokio, koji je sad ostao bez večere, odluči otići u obližnje selo gdje se nadao da će ga netko nahraniti, međutim tamo nije dobro prošao. Vratio se kući i zaspao kraj vatre, a kad se probudio, vidio je da su mu noge izgorjele. Zbog toga nije mogao otvoriti Đepetu koji je kucao na vrata pa je on morao ući kroz prozor. Kad mu je Pinokio rekao koliko je gladan, Đepeto mu je dao tri kruške koje je namijenio sebi za doručak. Pinokio je zanovijetao da ne jede koru te da bi je Đepeto trebao oguliti, ali kad je shvatio da je još gladan, pojeo je i to.

Pinokio je želio nove noge i kako bi ih dobio, obećao je da će se popraviti i biti najbolji dječak na svijetu, a iz zahvalnosti kad ih je dobio, odlučio je odmah poći školu. Međutim, za to mu je trebala Početnica. Đepeto nije ima novca da je kupi pa je prodao vlastiti ogrtač kako bi je nabavio. Kao odjeću Pinokio je imao kaputić od papira, šešir od kruha i cipele od kore drveta.

Zaputivši se u školu, Pinokio je razmišljao kako će se odužiti ocu za njegovu dobrotu, ali onda je začuo zvukove frule i došao do kazališta lutaka. Prodao je svoju Početnicu za ulaznicu. Predstava je započela i na pozornici su bile lutke Harlekin i Pulčinela. Nasmijavali su gledatelje vrijeđajući jedno drugo. Odjednom prepoznaju svoga brata Pinokija i pozovu ga da im se pridruži na pozornici. Gledatelji su bili ljuti jer se predstava nije odvijala kako je trebala i pojavi se glavni lutkar Manđafoko koji se želio osvetiti Pinokiju jer mu je uništio predstavu. Odlučio je baciti ga u vatru. Pinokio je vikao da ne želi umrijeti i Manđafoko se sažalio nad njim jer, iako je izgledao opasno zbog velike crne brade, u duši je bio dobar čovjek. Umjesto Pinokija, u vatru odluči baciti Harlekina jer je trebao vatru kako bi dobro ispekao ovna. Pinokio je molio za milost, a kad to nije upalilo, odlučio je da njega treba baciti u vatru i zbog toga su se svi prisutni raznježili pa Manđafoko poštedi i Harlekina.

Pinokio je Manđafoku pričao o svojem ocu koji je jako siromašan, pa mu je ovaj dao pet zlatnika da mu ih odnese. Pinokio je s tim novcem želio ocu kupiti novi ogrtač, a sebi novu Početnicu kako bi mogao učiti u školi. Na putu kući, sretne slijepog Mačka i hromu Lisicu. Oni ga nagovore da pođe s njima u Zemlju budala kako bi od tih pet zlatnika napravio pravo bogatstvo. Rekli su mu da se tamo nalazi Polje čudesa gdje se zakopaju zlatnici, a sutradan ih izraste puno više na stablima. Pinokio odmah zaboravi na oca i novu početnicu te krene s njima.

Svratili su u gostionicu “Kod crvenog raka” kako bi malo odspavali, ali kad se Pinokio probudio, otkrio je da su njegovi suputnici već otišli. Morao je dati jedan zlatnik da bi platio njihovu večeru. Na putu mu se ukaže duša Zrikavca i savjetuje ga da se vrati kući s preostala četiri zlatnika, da ne vjeruje onima koji mu obećavaju brzo bogatstvo, ali Pinokio je želio nastaviti svoj put. Naiđe na dvojicu razbojnika koji su mu htjeli uzeti zlatnike koje je sakrio pod jezikom, ali Pinokio jednom odgrize šaku i iznenadi se kad na pod ispljune mačju šapu. Bježeći pred razbojnicima koji su ga proganjali, stigne pred vrata jedne bijele kućice i pokuca. Pojavi se Djevojčica koja ga obavijesti da u kući nema nikoga i da su svi, uključujući i nju, mrtvi. Razbojnici su ga sustigli i objesili na Veliki hrast. Čekali su njegov posljednji trzaj, ali lutak je i nakon tri sata imao širom otvorene oči. Odluče ga ostaviti tako do sutra.

U međuvremenu se podigao žestoki vjetar i Pinokio je sve više i više gubio dah, sve dok nije zaklopio oči i ukočen ostao visjeti. Došla je Djevojčica, tri puta pljesnula dlanom o dlan i pojavio se veliki Sokol. Djevojčica, koja je zapravo bila dobra Vila, naredi mu da oslobodi Pinokija. On je obavijesti da mu se čini kako je Pinokio još živ. Ona tada puta dva puta pljesne rukama i pojavi se pas Kudrov koji je hodao na dvije noge, poput čovjeka. Naredi mu da joj dovede Pinokija. Zatim pozove tri liječnika, Gavrana, Sovu i Zrikavca kako bi saznala je li lutak živ ili mrtav. Sova i Gavran se nisu slagali oko toga je li on živ ili ne, a Zrikavac je rekao da ga poznaje i da je to neposlušni dječak koji će svojim ponašanjem slomiti očevo srce. Pinokio se u tom trenutku probudio, čuo Zrikavčeve riječi i zaplakao.

Odbio je popiti lijek koji mu je Vila nudila jer je bio gorak i on obeća da će ga popiti ako mu prije da kockicu šećera. Ne održi obećanje pa po njega stignu kunići- grobari, govoreći mu da mu je ostalo još malo života. Pinokio se uplaši i popije lijek koji mu odmah pomogne. Ispričao je Vili kako je naišao na razbojnike, ali kad ga je ona pitala gdje su mu sad zlatnici, on slaže da ih je izgubio. Nos mu je odmah narastao toliko da nije mogao proći kroz vrata. Vila ga je pustila neko vrijeme da se muči, a onda je pozvala žune koje su iskljucale nos na prirodnu veličinu.

Vila mu reče da su obavijestili njegovog oca i da dolazi po njega, a Pinokio mu poželi krenuti u susret. U šumi opet sretne Lisicu i Mačka i ispriča im što mu se dogodilo, a onda primijeti da Mačku nedostaje šapa. Lisica mu ispriča neku lažnu priču i Pinokio joj povjeruje. Opet su ga nagovarali da ode u Polje čudesa posijati novce i da mu je ovo zadnja prilika za to. On pođe s njima u grad Hvataj blesane, zakopa svoje zlatnike i zalije ih vodom, a Lisica i Mačak mu kažu da se vrati za dvadesetak minuta pa će naći stabalce prepuno zlatnika. Ali kad se vratio, zlatnika nije bilo. Papagaj mu odgovori da nema soli u glavi i da su ga Mačak i Lisica prevarili i ukrali mu zlatnike. On odluči prijaviti vlastima da su ga pokrali, ali zatvore ga na četiri mjeseca.

Kad je pušten na slobodu, odmah se zaputi prema Vilinoj kući. Putem ogladni i skrene u polje kako bi ubrao nekoliko zrna grožđa, ali upadne u zamku. Nađe ga vlasnik polja i za kaznu ga natjera da mu bude pas čuvar. Preko noći se pojave kune i predlože Pinokiju da ih ne oda u zamjenu za kokoš te mu kažu da su isti dogovor imale i s prijašnjim psom. Ali Pinokio ih izda lajanjem i vlasnik ih uhvati, a za nagradu oslobodi Pinokija.

Kada se vratio Vili, otkrio je da je ona umrla od tuge jer ju je Pinokio napustio. Pojavio se Golub koji mu je rekao da ga otac traži već mjesecima i da će se sad zaputiti u zemlje Novog svijeta te da ako želi, ponijet će ga do oca jer je put dug. Sutradan su stigli na morsku obalu i Pinokio sazna kako ga je otac krenuo tražiti u maloj barci, ali se more uzburkalo i sada se nalazi u opasnosti. Pinokio se baci u more kako bi spasio oca. Plivao je cijelu noć, a onda je stigao na neki otok gdje mu je Dupin rekao da je barka njegovog oca sigurno potonula zbog nevremena, a oca sigurno pojeo strašni Morski pas.

Pinokio je došao u Selo pčela radilica kako bi potražio nešto za jesti, ali je ubrzo shvatio da za hranu mora raditi, a to mu je teško palo. Neka žena mu je dala vode, a on joj je pomogao nositi vrč u zamjenu za hranu. Pinokio prepozna tu ženu kao Vilu, koja je sad bila dovoljno stara da mu bude majka. On izrazi želju da postane pravi dječak, ali Vila mu kaže da onda mora biti dobar i poslušan, ići u školu i izabrati zanat, a on obeća da će tako i učiniti.

Krenuo je u školu i bio marljiv i pažljiv učenik, ali ga je Vila upozoravala da pripazi jer se druži s lošim dečkima koji bi ga mogli odvratiti od škole. Jednog dana oni ga pozovu da propusti školu i pođu s njim vidjeti Morskog psa. Nakon nagovaranja, Pinokio im se pridruži, ali ubrzo shvati da su ga nasamarili samo kako bi propustio školu. Oni se potuku i jedan dječak smrtno nastrada. Svi osim Pinokija pobjegnu, a onda pristignu oružanici koji su željeli uhititi Pinokija jer su smatrali da je on kriv, ali Pinokio pobjegne. Proganjao ga je pas Alidoro, ali nije znao plivati pa ga Pinokio spasi od utapanja i nastavi dalje.

Plivao je dok nije došao do spilje, a tamo se uhvatio u ribarevu zamku. Ribar pomisli kako je Pinokio riba koju još nije vidio i poželi ga pojesti. Pojavi se pas Alidoro i spasi Pinokija, a on na povratku u Vilinu kuću, sazna da je dječak Euđenije ipak živ, ali i da se smatra da ga je Pinokio napao. Kad se vratio Vili, obeća joj da će popraviti svoje ponašanje i biti poslušan, a ona mu zauzvrat obeća da će ga pretvoriti u dječaka.

Ubrzo Pinokio pogazi svoju riječ i s prijateljem Lučinjolom zaputi se, na kolima koja su vukli magarci, u Zemlju igračaka, gdje navodno nema škole i cijeli dan se zabavlja. Pinokio se tako zabavljao pet mjeseci, a onda se jednog jutra probudio s magarećim ušima. Ubrzo nakon toga pretvori se u magarca i počne njakati. Posjetio je svojeg prijatelja Lučinjola kojemu se dogodila ista stvar. Čovječuljak koji ih je vozio kolima u Zemlju igračaka, sad ih je odveo na sajam i prodao ih. Pinokio je završio u cirkusu, ali se tijekom predstave ozlijedio i gospodar ga proda nekom čovjeku koji mu je htio oderati kožu. Objesio mu je kamen oko vrata i bacio u vodu da se uguši. Nakon dvadesetak minuta, zaključio je da se magarac sigurno utopio, ali kad ga je izvukao iz vode, ugledao je lutka Pinokija. Magarca su ribe pojele dok je bio u vodi, pa se on opet vratio u svoje prvobitno stanje.

Plivajući dalje, Pinokio je naišao na neku hrid gdje se nalazila Kozica koja ga je podsjetila na Vilu, ali on ne stigne do hridi jer ga je pojeo Morski pas. U utrobi Morskog psa sretne svojeg oca i oni pobjegnu dok je Morski pas spavao otvorenih ralja. Dugo su plivali, a kad Pinokio više nije imao snage nositi oca na leđima, do obale im pomogne Tuna koja je također pobjegla od Morskog psa. Na obali sretnu Mačka i Lisicu. Mačak je sad zaista bio slijep, a lisica olinjala, ali Pinokio im odbije pomoći.

Stigli su do neke kolibe i otkrili da se tu nalazi Zrikavac. Pinokio je svako jutro radio kod povrtlara Đanđe u zamjenu na čašu mlijeka za njegovog oca. Počeo je i učiti, a zaradio je i dovoljno novca da si kupi odijelo. Saznao je da je njegova Vila bolesna i siromašna i novac je dao njoj te odluči još više raditi kako bi joj mogao pomoći. Ona mu je došla u snu i rekla da mu oprašta sve njegove nepodopštine, a kad se probudio, više nije bio lutak nego pravi dječak.

Likovi: Pinokio, Đepeto, meštar Antonio, Zrikavac, Vila, Lučinjolo, Đanđo, Mačak, Lisica, Manđafoko.

Analiza likova

Pinokio – drveni lutak kojeg je Đepeto izradio od neobičnog komada drveta. Od početka je Pinokio bio zločesti dječak koji je radio nepodopštine i bježao od kuće, ali ubrzo je ostao sam i gladan, pa se pokajao zbog svojeg ponašanja. Međutim, Pinokio ne uči iz svojih pogrešaka i još puno puta ponavlja razne nepodopštine, svaki put obećavši da će se promijeniti te biti dobar i poslušan.

Nakon što je Đepetu obećao da će biti marljiv, ići u školu i učiti, odmah na putu do škole proda svoju Početnicu za koju je Đepeto morao dati svoj ogrtač da bi je mogao kupiti, i odlazi na kazališnu predstavu. Najprije tamo upadne u nevolje, a kad se izvuče, opet se kaje zbog svog ponašanja i odluči biti bolji.

Ubrzo nakon toga, naivno povjeruje Mačku i Lisici koji ga prevare i ukradu mu jedini novac koji je imao. Nakon brojnih nevolja, on napokon nešto nauči iz svojih grešaka i pobrine se kako bi ozdravio. Zbog toga je morao raditi, nešto što mu je prije bilo mrsko i što je izbjegavao. Naučio je vrijednost zarađenog novca, a onda ga se rado odrekao kako bi pomogao dobroj Vili. Zbog toga ga je ona nagradila i pretvorila u pravog dječaka.

Na početku romana, Pinokio je neposlušan, sebičan, željan zabave, izbjegava rad i smatra da mu se sve treba bezuvjetno dati. Tek nakon brojnih nevolja, on shvaća svoje pogreške, nauči cijeniti ono što ima i što je teškim radom stekao te se zaista promijeni i postane poslušan, marljivi dječak.

Đepeto – Pinokijev otac koji ga je izradio od neobičnog drveta. On je želio dobrog sina, ali dobio je neposlušnog Pinokija. Vrlo je tolerantan, strpljiv i dobrog srca, pa oprašta Pinokiju sve njegove nepodopštine i daje mu svoj jedini skromni obrok jer je bio gladan. Kad Pinokio nestane, on ga odmah ode tražiti, ali upadne u nevolju i barka kojom je plovio potone, a njega proguta Morski pas.

U utrobi Morskog psa preživio je dvije godine, sve dok Pinokio nije došao i spasio ih obojicu. Na kraju mu se ostvari želja i on dobije obitelj kakvu je želio, s Pinokijem koji se pretvorio u pravog, poslušnog i marljivog dječaka.

Vila – dobra Vila plave kose koja je više puta pomogla Pinokiju i izvukla ga iz nevolja. Iskreno ga je zavoljela, prvo kao brata, a kad se ponovno sretnu i ona je već odrasla, Pinokio odluči da će mu ona biti majka koju nikad nije imao te da će biti dobar i poslušan dječak. Iako to nije ostvario, već je slušao druge koji su mu željeli zlo, a ne svoju majku, ona mu je oprostila sve njegove nepodopštine i neposluh. Na kraju romana, kad Pinokio nauči vrijednost obitelji i zarađenog novca, nesebično se odriče svega što je zaradio i pomaže joj.

Mačak i Lisica – prevaranti i lažljivci koji Pinokija lažima navode na krivi put. Pretvaraju se da su slijepi i ozlijeđeni, pa pričaju Pinokiju lažnu priču o polju na kojem rastu novci, samo kako bi ga pokrali. To im je uspjelo jer je Pinokio bio naivan i lakomislen, ali na kraju romana oni se opet susreću i Pinokio im, poučen iskustvom, odbija pomoći. Njih je zbog svega lošega što su učinili, sustigla kazna, pa je Mačak koji se pravio slijep, zaista oslijepio, a Lisica se sva olinjala.

Carlo Collodi biografija

Carlo Collodi, pravim imenom Carlo Lorenzini, rođen je 1826. godine u Firenzi. Otac mu je bio kuhar i majka domaćica, rodom iz malog mjesta Collodija, po kojem si je Carlo kasnije uzeo umjetničko ime.

Carlo je za života radio mnogo različitih poslova. Bio je prodavač u knjižari, prevoditelj s francuskog i pisac komedija. Bio je politički osviješten i ponosio se svojim domoljubljem. Bio je dio pokreta za oslobođenje Italije. Bavio se politikom, a neko vrijeme je radio kao novinar.

Iako je Collodi najpoznatiji kao dječji pisac, dječjom književnosti počeo se baviti tek s navršenih 49 godina, 1875. godine. Ali od tog trenutka, on se u potpunosti posvetio dječjoj književnosti. Napisao je nekoliko knjiga; “Giannettino”, “Manuzzolo” i “Pinocchio”, a ovaj zadnji ga je proslavio po cijelom svijetu. Priča je prevedena na mnoge jezike i proglašena “najvećom knjigom na svijetu”. Između ostalog i zato što je dječja književnost 19. stoljeća bila poznata po isticanju primjera dobrog života i istovremenom održavanja moralnih bukvica. Ali kod “Pinokija”, Collodi je prekinuo tu sumornu tradiciju. Stvorio je zanimljiv lik, koji je od početka bio povodljiv i neposlušan, ali je kroz priču i brojna životna iskustva prošao moralnu pretvorbu od zločestog do dobrog dječaka.

Carlo Collodi je umro 26. listopada 1890. godine.